ORBUS Belgium

TOP
Glas Diaspore
 

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA




UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ








aktua
actuality
aktualnosti
actualiteiten







 





Izvještaj s predavanja prof. Filipa Ćorlukića pod nazivom "DUHOVNOST RELIGIJA"

Pripremila: Karla – Dragica Pongrac



U Islamskom centru u Zagrebu, u okviru redovnih tribina četvrtkom „Dr.Sulejman Mašović“, prof. Filip Ćorlukić je govorio o DUHOVNOSTI  RELIGIJA. Već poznat po svojim istraživanjima triju monoteističkih religija, njihovih poveznica, izvora i okruženja u kojem su nastale okupio je unatoč lošem vremenu impresivan broj posjetitelja. U prisutnosti Muftije Ševka Omerbašića, uglednika i članova Islamske zajednice i njihovih gostiju, predavač je imao doista pozorne slušatelje koji su razvili zanimljivu diskusiju po završetku Tribine. Obimna tema i neka temeljna pitanja, potakla su sve prisutne i predavača na dogovor za nastavak kako bi se odgovorilo bar na dva pitanja koja prof. Ćorlukić i sebi postavlja.

Prof. Filip Ćorlukić je neposredno prije rata održao nekoliko predavanja i tribina na temu ekumenizma i međureligijskog dijaloga, a najuspješnije su bile masovno posjećena tribina u Zenici, kao i zadnja u Zagrebačkom islamskom centru, kojoj su prisustvovali i vjerojatno najveći hrvatski teolog dr. Tomislav-Šagi Bunić i kanonik dr. Juraj Kolarić. Voditelj je bio onovremeni glavni imam dr. Mustafa Cerić.  

Za razliku od pune dvorane prije 19 godina, ovaj put je zbog snijega i naglog pogoršanja vremenskih uvjeta bilo znatno manje posjetitelja, ali je zahvaljujući zanimljivosti teme tribina u svakom slučaju uspjela. Prisutan je bio i u raspravi sudjelovao i muftija Islamske zajednice u RH efendija Ševko Omerbašić

Nakon što je voditelj Tribine pročitao biografiju prof. Ćorlukića, predavač se obratio skupu sljedećim riječima: Dragi prijatelji, Selam aleikum! - i protumačio da su Židovi u to vrijeme bili zaboravili hebrejski jezik i govorili su aramejskim, na kojem se taj pozdrav jednako izgovara, pa se tim istim riječima i Isus pozdravljao sa svojim učenicima. Poštujući tradiciju, to je i jezik kršćanskog pozdrava koji na našem jeziku glasi: mir vama!

Zatim je ukratko ispričao da je Bibliju prvi puta pročitao kad mu je bilo 18 godina i da su mu tada iz tog obimnog i zahtjevnog teksta najzagonetnijim ostala dva pitanja na koja nije imao nikakav prihvatljiv odgovor: Što je to Bog? i Isusove zapovijedi: „Ljubi Boga... i ljubi bližnjeg svoga...“ Tek se 20 godina kasnije našao u okolnostima da, potaknut idejama II. vat. sabora, započne sa znanstvenim komparativnim istraživanjima svih povijesno poznatih religija. Kao rezultat tih istraživanja nastale su knjige: Kamo ideš čovječe, Objedinjeno Evanđelje i Kuran - Zagrebačka recenzija redoslijeda poglavlja.

Nakon 60 godina razmišljanja i istraživanja došao je do saznanja da su to zapravo temeljna pitanja, pitanja kojima su se ljudi bavili još u prapovijesti. Njegova su istraživanja također pokazala da mnogoboštvo i klanjanje kipovima nisu početni oblici religije. Istražujući unazad, na prvim zapisima preuzetim iz prethistorijske usmene predaje, kroz brojna mnogoboštva dolazimo do jednog, nevidljivog Boga. Tako se na primjer u Egipatskoj knjizi mrtvih nalazi tekst koji je preuzet iz piramida:

„Bog je jedan jedini i uz njega ne postoji ni jedan drugi Bog. Bog je jedan, on je učinio sve stvari. Bog je duh, taj duh je nevidljiv, Bog je od početka i on je bio od početka.... a sve što postoji on je stvorio..."

Ovaj i slični zapisi drugih prastarih religija bi se bez ikakve dvojbe mogli uvrstiti u Bibliju i Kuran. Stoga je nužno revidirati uobičajene tvrdnje da religijska misao počinje s mnogoboštvom. Ona počinje duhovnim jednoboštvom, ali ljudska potreba za „pred-očavanjem“ nekakvog objekta kojemu se klanjamo u nekakvim obredima, još iz prethistorije tijekom vremena degradira u mnogoboštvo i klanjanje kipovima u najnižem obliku,  zaboravljajući da su oni bili samo simboli.

Degradacija iz duhovnosti u manifestativnosti u prikrivene „pučke“ oblike mnogoboštva i danas je snažno prisutna. No, iz najstarijih zapisa, ali i iz mitologije, možemo zaključiti da je i duhovno jednoboštvo stalno postojalo. Abrahama smatramo začetnikom sve tri današnje monoteističke religije. Međutim i u njegovo je vrijeme ono od prije postojalo. Kad je on na putu u Egipat prolazio pored prastarog svetišta Salema, pred njega je izašao Melkisedek, kralj salemski i svećenik Boga svemogućeg. Riječ salem znači mir, a to je sadržano i u današnjem nazivu tog mjesta: Jerusalem - Grad mira.

Izvanredno zanimljiv i neuobičajen pristup poimanja tekstova starozavjetnih biblijskih knjiga, Evanđelja i Kurana prikazan je u konceptu za predavanje, koji je u cijelosti dat u pozivnici na tribinu, pa to ovdje nema potrebe ponavljati. Stoga ću navesti samo ono bitno, što je naveo kao temelj pristupa tim knjigama, ali i vjerskim zajednicama koje ih slijede.
(Poveznica na koncept predavanja - kraju ovog izvještaja)

1. - Sve tri su knjige u duhovnom pogledu jedna knjiga, a razlike u religijskim zajednicama prvenstveno su manifestativne prirode, kao i povijesno-civilizacijskih okolnosti u kojima su te zajednice nastajale.

2 .- Svaka od te tri knjige ima svoju namjenu i svoje domete. U Mojsijevom se Petoknjižju daje povijest stvaranja i temeljne informacije, ali o zagrobnom životu nema ni spomena. Informacije o tomu tek kasnije postupno dolaze od proroka.

3. - Ono što trebamo i možemo znati i shvatiti, tek nam je rekao Isus. No, on je znao da mnogo od toga tada neće biti ispravno shvaćeno, pa je obećao poslati Duha Branitelja i Tješitelja, koji će ih čuvati i uvoditi u svu istinu. Na temelju dugogodišnjeg istraživanja, profesor je došao do uvjerenja da bi od svega što se kasnije događalo, to mogao biti samo anđeo Gabriel (Džibril), koji je šest stoljeća kasnije nepismenom četrdesetgodišnjem Arabljaninu Muhamedu, dok je ovaj povremeno bio u besvjesnom stanju, tijekom niza godina u svijest unosio tekst Kurana.

 Kuran je obimna knjiga, koja je objavljivana mnogobožačkoj i jednoj od najzaostalijih civilizacija na svijetu i stoga sadrži i odredbe o zakonodavstvu, kao što je npr. ženidba, potpisivanje ugovora i tome slično. No u vjerskom se pogledu Kuranom ne objavljuje nikakva nova religiju. To jasno proizlazi npr. iz ajeta  (strofe) (81.27):Kuran je samo opomena ljudima.“

Potpuno se priznaju biblijske knjige: „Mi smo njima poslali Isusa, sina Marijina (Merjema), potvrđujući Toru (Tevrat) koju oni imaju kod sebe..“ (5,49). I još: „Recite: Mi vjerujemo u Boga i ono što je objavljeno Abrahamu, Ismaelu, Isaku, Jakovu i potomcima njihovim, i vjerujemo onomu što je dao Mojsiju i Isusu... Mi ne pravimo razliku između ni jednog od njih.“. ((3,84 i 2,36).

Ne samo da se Kuranom priznaju te ranije knjige, nego njihov sadržaj, onakav kakav je bio u vrijeme njegova objavljivanja u VII. stoljeću, Kuran na svojevrstan način ovjerava, nostrificira i proglašava se čuvarom njihove vjerodostojnosti: „Mi smo tebi dali knjigu s istinom i da potvrdi knjige koje su došle prije nje i da ih čuva (5,51). Stoga ni jedan musliman koji vjeruje tekstu Kurana ne bi smio osporavati Bibliju, odnosno tekstove kakvi su bili u vrijeme njegova objavljivanja.

Kuranom se osporava samo ono što je kasnije dodavano. Nužno je napomenuti da je i prema vjernicima drugih vjera izrazito tolerantan, čak i prema jednobožcima izvan kršćanstva i judaizma: „Nema straha niti će tugovati tko vjeruje u Boga, pa bio on musliman, Židov, poklonik zvijezda, Sabejac, ili kršćanin.“ (5,72).

Kuranom se i Muhameda jasno opominje da on u pogledu vjere nije vlast, nego samo opominjač: „Pa ti opomeni, ti si samo opominjač, ti nisi nad njima vlastodržac". (88,21-22). U slučaju pokušaja sporenja oko toga čija je vjera bolja, Muhamedu se zapovijeda: Reci: Tebi tvoja vjera meni moja". Ono što je posebno važno izričito se zapovijeda: „La ikrahi fit din - U vjeru nema prisiljavanja. (2.256)". Nema dogme, nema zapovijedanja što se i kako mora vjerovati. Postoji samo pouka.

U duhovnom su pogledu te tri knjige jedna, a u Kuranu piše da se objavljuje razumnima i onima koji razmišljaju. To isto vrijedi za sve tri knjige. Vjerovanje je svojstvo svakog pojedinca, a vjerska zajednica zapravo bi trebala biti svojevrsna dragovoljna udruga vjernika. Obredi i vanjska obilježavanja pripadnosti vjerskoj zajednici mogu, ali i ne moraju poticati duhovnost, no to samo po sebi nije duhovnost. Duhovnost je u svjesnom osobnom obraćanju Bogu.

Kuranom je bio svima upućen poziv na duhovno jedinstvo: „O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi koja je jednaka i nama i vama, da mu ništa ne pridružujemo...“ (3,64), a umjesto odziva: neprijateljstva, križarski ratovi, međukršćanski tridesetogodišnji rat u Europi, ali i današnji međumuslimanski krvavi sukobi.

 

  

U raspravi je došlo do malog spora o Isusovom Božjem Sinovstvu. To je simbolika i u tom pogledu nema ničega suprotnog između tekstova Kurana i Evanđelja. Budući da je to stalni uzrok sporenja, a profesor Ćorlukić tvrdi da to nije teško pojasniti, ali bi na proljeće na tu temu trebalo organizirati posebnu tribinu.

Pripremila: Karla – Dragica Pongrac



11.01.2010.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 11.01.2010. - Last modified: 23.10.2014.