ORBUS Belgium TOP
Glas Diaspore
 
BALKAN AREA OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
BALKAN AREA




 


 


aktua
actuality
aktualnosti
actualiteiten



ORBUS Belgium







We Rated with ICRA



 




BIRN – JUSTICE REPORT – 23.05.2008


1. Lelek: Trinaest godina zatvora
2. Mejakić i ostali: Okončano suđenje
3. Sljedeće sedmice: Presuda za zločine u prijedorskim logorima
4. Nenadu Tanaskoviću smanjena kazna




1. Lelek: Trinaest godina zatvora

Sud BiH izrekao presudu na osnovu prve optužnice kojom je neko terećen za silovanja na području Višegrada.

BIRN – JUSTICE REPORT – 23.05.2008 - Sud Bosne i Hercegovine izrekao je prvostepenu presudu Željku Leleku kojom je osuđen na 13 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti počinjene tokom 1992. godine u Višegradu.

“Sudeće vijeće smatra da je ova kazna adekvatna težini počinjenog djela”, obrazložio je predsjedavajući Vijeća sudija Hilmo Vučinić.

Na osnovu iznesenih dokaza, te analiza i uviđaja na licu mjesta, Vijeće je zaključilo da je Lelek kriv po tri od četiri tačke optužnice, koje podrazumijevaju protjerivanja, silovanja, seksualna zlostavljanja i nezakonita zatvaranja Bošnjaka sa područja Višegrada.

Tako je Lelek proglašen krivim što je, kao pripadnik rezervnog sastava policije, u junu 1992. godine saučestvovao u odvođenju Hasana Ahmetspahića i Naila Osmanbegovića iz mjesta Crnča, te za seksualno zlostavljanje Zejnebe Osmanbegović, koja je bila i svjedokinja na suđenju.

Također je proglašen krivim za silovanja dviju svjedokinja tokom juna 1992. godine. Obje su bile zatočene u “Vilinoj vlasi”, objektu koji je do rata bio lječilište, a u toku rata pretvoren je u svojevrstan logor za žene, i iskaze su dale kao svjedokinje Tužilaštva.

Zatočenice su u "Vilinu vlas" najčešće dovodili pripadnici jedinice “Beli orlovi”, kojom je komandovao sadašnji haški osuđenik Milan Lukić.

Lelek je također proglašen krivim za protupravno zatvaranje civila u prostorijama Stanice policije u Višegradu, ali je oslobođen za podtačku u kojoj se teretio za zlostavljanje jednog od zatočenika.

Nalazeći da nisu čuli dovoljno uvjerljive dokaze, Vijeće je Leleka oslobodilo dijela optužnice kojim se teretio za učestvovanje u odvođenju i ubistvima grupe muškaraca na obali rijeke Drine.

Oslobođen je navoda optužnice da je učestvovao u protjerivanju porodica Tabaković, Cocalić i Memišević. Vijeće je utvrdilo da su članovi ovih porodica bez sumnje protjerani, muškarci ubijeni, ali da svjedoci koji su o tome govorili nisu sa sigurnošću identifikovali Željka Leleka kao saučesnika.

Oslobađajuću presudu Vijeće je donijelo i u vezi sa dvjema podtačkama u kojima se teretio za silovanja.

Sudsko vijeće je donijelo odluku prema kojoj troškovi suđenja, u dijelu koji je osuđujući, padaju na teret optuženog. O visini troškova Sud će odluku donijeti naknadno.

Oštećeni koji su tražili nadoknadu za svoj materijalni gubitak, upućeni su na parnicu.

Suđenje Željku Leleku počelo je 2. maja 2007., a uhapšen je 5. maja 2006. godine. Vrijeme koje je proveo u pritvoru bit će uračunato u izrečenu kaznu.

Lelek je do hapšenja bio aktivni policajac u Višegradu. Nakon hapšenja, do završetka procesa i izricanja pravosnažne presude, Lelek je suspendovan sa svog radnog mjesta.

Obje strane imaju pravo žalbe na presudu.

Optužnica protiv Željka Leleka prva je koja tretira silovanja žena u Višegradu tokom rata.





2. Mejakić i ostali: Okončano suđenje

U završnici suđenja za zločine u logorima Omarska i Keraterm, Odbrane zatražile oslobađanje optuženih smatrajući da njihova krivica nije dokazana.

BIRN – JUSTICE REPORT – 23.05-2008 - U svojim završnim riječima Odbrane su zatražile oslobađajuće presude za Momčila Grubana i Dušana Kneževića ističući da smatraju kako Tužilaštvo nije uspjelo dokazati njihovu krivicu.

Izricanje presude zakazano je za petak, 30. maj 2008. godine.

Državno tužilaštvo ovu dvojicu tereti zajedno sa Željkom Mejakićem da su tokom 1992. godine učestvovali u ubistvima, silovanju, premlaćivanju i prisilnom zatvaranju Bošnjaka i Hrvata u logore Omarska i Keraterm.

“U Omarsku su me poslali kao rezervnog policajca i tamo nisam bio šef smjene straže. Prema svim ljudima sam se odnosio jednako – bez obzira na vjeru i naciju – u skladu sa odgojem. Žao mi je svakog čovjeka koji je propatio, a ti ljudi su boravili u teškim uslovima i ja sam im pokušao pomoći. Časni sude, moja sloboda je u vašim rukama i nadam se da ćete mi je dati”, obratio se Momčilo Gruban Vijeću.

“Smatramo da Tužilaštvo nije dokazalo da su postojali komandiri smjene straže te da je Gruban bio jedan od njih. Gruban je vidio sve zlo u logoru i on je pokušao to zlo da promijeni. Donosio je hranu logorašima jer je bio svjestan da su gladni, i to je bio human gest”, dodao je njegov branilac Duško Panić.

Odbrana Momčila Grubana je istakla da su moć u logoru Omarska imali isljednici koji su ispitivali zatočene Bošnjake i Hrvate, te Simo Drljača, tadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti Prijedor, koji je ubijen 1997. godine prilikom pokušaja hapšenja, a ne trojica optuženih.

“Gruban nije demonstrirao svoju moć, kako tvrdi Tužilaštvo, ali su moć i ovlaštenja da zatvorenike puste na slobodu imali isljednici i Drljača”, obrazložio je Panić.

U završnoj riječi Panić je istakao da “nema direktnih svjedoka” masakra koji se, prema optužnici, dogodio u logoru Omarska krajem jula 1992. godine, kada je ubijen veliki broj logoraša, te da se vjerovatno nije ni desio.

“Ovdje niko ne spori da su se užasne stvari desile, ali treba utvrditi ko je to počinio. Tačno je i da su ljudi premlaćivani u logoru, ali je činjenica da se to nije svaki dan dešavalo. Pojedini svjedoci Tužilaštva su profesionalni svjedoci koji govore ono što je potrebno, a ne što je istina”, kazao je Panić.

Odbrana trećeoptuženog je istakla da je Tužilaštvo BiH uspjelo dokazati samo tačnost Kneževićevih ličnih podataka navedenih u optužnici, ali ne i njegovu krivicu za počinjene zločine.

“Tog Duška Kneževića Tužilaštvo je predočilo kao sadistu i zvijer, što on i jeste, ali mi ne govorimo o istom čovjeku jer moj branjenik nije taj Knežević. Vrlo je čudno da taj sadista to prestaje biti nakon 1992. godine, ali i to je moguće jer se radi o pogrešnoj identifikaciji osobe”, rekao je Nebojša Pantić, Kneževićev branilac.

“Možemo osnovano tvrditi da je ta osoba zapravo Dušan Gagić zvani Duća, kojeg su čak i svjedoci Tužilaštva pominjali u svojim ranijim izjavama. Smatramo da Gagić odgovara i opisima koje su davali svjedoci Optužbe”, istakao je Pantić.

Iznošenjem završnih riječi Tužilaštva BiH i Odbranâ završen je dokazni postupak protiv Mejakića, Grubana i Kneževića nakon više od godinu i po dana suđenja pred Sudom BiH.

Svu trojicu je Haški tribunal u maju 2005. godine predao na daljnje procesuiranje domaćim pravosudnim organima. Optužnica je potvrđena pred Sudom BiH u julu 2006., dok je suđenje počelo u februaru 2007. godine.




3. Sljedeće sedmice: Presuda za zločine u prijedorskim logorima

Naredne sedmice u Sarajevu će biti izrečena presuda Željku Mejakiću, Momčilu Grubanu i Dušku Kneževiću.

BIRN – JUSTICE REPORT – 23.05.2008 - Pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH, u petak, 30. maja, bit će izrečena presuda Željku Mejakiću, Momčilu Grubanu i Dušku Kneževiću, optuženima za zločine u logorima Omarska i Keraterm.

Tužilaštvo smatra da je ova trojka od maja do augusta 1992. godine učestvovala u udruženom zločinačkom poduhvatu koji se ogledao u ubistvima, silovanjima, premlaćivanjima i prisilnim zatvaranjima Bošnjaka i Hrvata u logore Omarska i Keraterm.

U završnoj riječi predstavnici Optužbe su tražili kaznu dugotrajnog zatvora, dok su Odbrane kazale kako smatraju da navodi optužnice nisu dokazani te da njihovi klijenti trebaju biti oslobođeni.

Naredne sedmice, u ponedjeljak, 26. maja, pred sudijama će se ponovo pojaviti i Dušan Fuštar, nekadašnji vođa straže u prijedorskom logoru Keraterm, koji je u aprilu 2008. priznao krivicu te je osuđen na devet godina zatvora. Sud će odlučivati o njegovom pritvoru.

U ponedjeljak, 26. maja, novi svjedoci Optužbe pojavit će se na suđenju Krsti Saviću, bivšem načelniku Centra javne bezbjednosti Trebinje, i Milku Mučibabiću, policajcu, koji su optuženi za ubistva, zlostavljanje i zatvaranja nesrba sa područja Nevesinja, Kalinovika, Gacka i Bileće.

Istog dana, a potom u srijedu i četvrtak, 28. i 29. maja, nastavlja se dokazni postupak Tužilaštva protiv Ratka Bundala, Neđe Zeljaje i Đorđislava Aškrabe, optuženih za zločine počinjene 1992. i 1993. godine na području Kalinovika. Prvog dana Tužilaštvo bi trebalo okončati ispitivanje svjedokinje Dike Suljić, koja je govorila o svom zatočeništvu, te smrti svog muža i sina u Kalinoviku.

Sudsko vijeće koje zasjeda na suđenju Sretenu Lazareviću, Draganu Stanojeviću, Miletu Markoviću i Slobodanu Ostojiću, u utorak, 27. maja, saslušat će nalaze i mišljenje vještaka o tome da li je Jusuf Omerović, svjedok Tužilaštva, sposoban da svjedoči, te da li trećeoptuženi Marković – čija Odbrana tvrdi da mu je neophodna hospitalizacija – može pratiti suđenje.

Omerovića, koji je dva puta odbio svjedočiti, na Sud nije mogla privesti ni Sudska policija. Nakon što sasluša nalaz vještaka, Sudsko vijeće će donijeti odluku o daljnjem toku suđenja četvorici bivših pripadnika rezervnog sastava policije u Zvorniku koji su optuženi za zločine počinjene tokom 1992. godine u logorima na području ove općine.

Obnovljeno suđenje Nikoli Andrunu za zločine počinjene u logoru Gabela u Čapljini, nastavit će se 27. i 30. maja. Andrun je prvostepenom presudom osuđen na 13 godina zatvora, ali je Apelaciono vijeće Suda BiH poništilo presudu i odredilo ponovno održavanje pretresa.

Tužilaštvo će 27. i 28. maja saslušati nove svjedoke na suđenju Gojku Kličkoviću, Jovanu Ostojiću i Mladenu Drljači, bivšim visokim funkcionerima Srpske demokratske stranke (SDS), Kriznog štaba, te Vojske Republike Srpske (VRS) optuženima za zločine počinjene na području Bosanske Krupe tokom 1991. i 1992. godine.

U srijedu i četvrtak, 28. i 29. maja, nastavit će se suđenje Ivici Vrdoljaku, kojeg Državno tužilaštvo tereti da je tokom 1992. godine nečovječno postupao prema Srbima zatočenim u različitim objektima na području Dervente i Bosanskog Broda.

Za iste dane planiran je i nastavak tri suđenja jedanaestorici optuženih za genocid u Srebrenici. Sudsko vijeće podijelilo je predmet Kravica na odvojene procese protiv Miloša Stupara i ostalih osam optuženih; Petra Mitrovića, te Miladina Stevanovića, kako bi sve Odbrane unakrsno ispitale dvojicu optuženih koji su Tužilaštvu tokom istrage dali izjave o svom učešću u strijeljanju više od 1.000 Srebreničana u Kravici.

U prvom postupku – Miloš Stupar i ostali – devet Odbranâ će imati mogućnost unakrsnog ispitivanja Mitrovića i Stevanovića; u drugom postupku Mitrovićeva Odbrana će unakrsno ispitati Stevanovića, te u trećem obratno.

Suđenje Marku Radiću, Draganu Šunjiću, Damiru Brekalu i Mirku Vračeviću nastavit će se u četvrtak, 29. maja. Četvoricu bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Tužilaštvo tereti za sudjelovanje u zločinima u Vojnom kod Mostara, gdje su, prema navodima optužnice, zarobljeni Bošnjaci bili izloženi svakodnevnim torturama




4. Nenadu Tanaskoviću smanjena kazna

Apelaciono vijeće smanjilo kaznu Nenadu Tanaskoviću sa dvanaest na osam godina zatvora.

BIRN – JUSTICE REPORT – 23.05.2008 - Nakon što je djelimično uvažilo žalbe branilaca Nenada Tanaskovića, Apelaciono vijeće Suda BiH, smatrajući da je došlo do “povrede prava optuženog”, preinačilo je prvostepenu presudu bivšem višegradskom policajcu, te smanjilo kaznu sa dvanaest na osam godina zatvora.

Nenada Tanaskovića je Sud BiH u augustu 2007. osudio na 12 godina zatvora zbog zločina počinjenih 1992. nad civilima sa područja općine Višegrad. Osuđen je jer je kao pripadnik Stanice javne bezbjednosti Višegrad učestvovao u zatvaranju, mučenju, silovanju i progonu Bošnjaka.

Na presudu su se žalili branioci optuženog, tvrdeći, između ostalog, da ona nije “zasnovana na zakonu”, te da Sud nije “jednako tretirao” dokaze koji idu u korist i one koji idu na štetu optuženog.

Apelaciono vijeće je odbacilo ove žalbe, te se složilo sa odlukom Sudskog vijeća u svim tačkama presude osim u dijelu koji se odnosi na visinu kazne. Kako je navedeno u drugostepenoj presudi, Sudsko vijeće je optuženom kao otežavajuću okolnost uzelo i činjenicu da nije pokazao kajanje za ono što je učinio, te je uporno negirao svoju umiješanost u zločine.

“Žalbeno vijeće smatra da je to bilo pogrešno, te da predstavlja povredu prava optuženog. Da je optuženi pokazao kajanje tokom suđenja, to bi se moglo smatrati priznanjem krivice i uskratilo bi mu pravo da se smatra nevinim dok se ne dokaže njegova krivica. Pošto je Sudsko vijeće pogriješilo, ovo vijeće mora ispraviti tu grešku i smanjiti izrečenu kaznu”, navodi se u obrazloženju drugostepene presude.

U presudi se još navodi i to da je osam godina zatvora “primjerena kazna”, te da se mora “uspostaviti nova ravnoteža između otežavajućih i olakšavajućih okolnosti”. Apelaciono vijeće smatra da se nepokazivanje kajanja ne treba uzimati kao otežavajuća okolnost, te da bi ozbiljno i teško pogoršanje zdravstvenog stanja optuženog trebalo biti “olakšavajući faktor”.

Ovom presudom Apelaciono vijeće je također utvrdilo da nema dokaza da su predstavnice Udruženja “Žene žrtve rata” iz Višegrada prijetile svjedocima ili ih prisiljavale da daju lažni iskaz, što je tokom suđenja, ali i u žalbi na prvostepenu presudu, tvrdila Odbrana.




24.05.2008.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu


OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI

 Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 24.05.2008. - Last modified: 23.10.2014.