ORBUS Belgium TOP
Glas Diaspore
 
BALKAN AREA OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
BALKAN AREA




 


 


aktua
actuality
aktualnosti
actualiteiten



ORBUS Belgium








We Rated with ICRA



 




BIRN – JUSTICE REPORT – 13-18.03.3008


1. Karajić: Strah od budućnosti
2. Potjernica za Ivanom Hrkačem
3. Bundalo i ostali: Crni četvrtak u Kalinoviku
4. Kličković: Bivši istražni sudija u timu Odbrane
5. Kravica: Komplikacije sa svjedocima
6. Još jedna optužnica za zločine u Foči
7. Pekez i ostali: Završen dokazni postupak Odbrana
8. Bundalo i ostali: Lanac odgovornosti
9. Umjetnost kao pokretač suočavanja s prošlošću
10. Sljedeće sedmice: Prvi svjedoci na četiri suđenja
11. Božić i ostali: Postupanje sa zarobljenicima
12. Todorović i Radić: Iskaz supruge optuženog
13. Nikačević: Potvrđena optužnica
14. Trbić: Paralele između Bosne i Iraka
15. Đukić: Na licu mjesta dan nakon tragedije




1. Karajić: Strah od budućnosti

Tužilaštvo i Odbrana uvodnim riječima najavili svoje dokazne postupke na suđenju Sulji Karajiću

BIRN – JUSTICE REPORT – 13.03.3008 - Tužilaštvo BiH saslušat će 50 svjedoka tokom dokaznog postupka protiv Sulje Karajića zvanog Hodža, bivšeg komandira II voda Vojne policije 505. viteške motorizovane brigade Petog korpusa Armije Republike BiH (ARBiH).

Suđenje je počelo čitanjem optužnice i uvodnim riječima tužiteljice Vesne Ilić i branioca Hamdije Veladžića.

Sulji Karajiću se na teret stavlja da je u periodu od augusta 1994. do februara 1995. godine, tokom sukoba između Petog korpusa ARBiH i Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NOAPZB) na širem području Bihaća “naredio i učestvovao u ubistvima i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima i civilima”.

Tužiteljica Ilić je najavila i da će jedan broj svjedoka imati mjere zaštite, te je naglasila kako, “ni 13 godina nakon rata, u njihovoj duši nema oprosta”.

“Umjesto toga, postoji strah od budućnosti i strah od optuženog, kojeg su nakon rata viđali u Velikoj Kladuši”, izjavila je tužiteljica.

U svojoj uvodnoj riječi Hamdija Veladžić, glavni branilac optuženog, kazao je kako smatra da “nešto nije u redu” s navodima optužnice, koja “Karajiću na teret stavlja 18 različitih krivičnih radnji”.

“Ovdje se moramo upitati je li logično da vojnik bez ijedne mrlje do tada, učini sve te radnje”, rekao je u svojoj uvodnoj riječi branilac, dodavši da će kroz dokaze Tužilaštva, te vlastite dokaze, dokazati da njegov branjenik nije kriv za djela koja mu se stavljaju na teret.

Napominjući Sudskom vijeću da će se tokom ovoga suđenja često čuti riječ “pristalica”, branilac je podsjetio na sukob između ARBiH i NOAPZB-a.

“Sve i jedan čovjek u tom dijelu Bosne bio je na jednoj od ove dvije strane. Nije bilo neutralnih i svi su željeli da uspiju – pristalice NO-a da bi imale APZB, a pristalice Petog korpusa ARBiH radi golog opstanka, znajući da, ako izgube, Srebrenica neće biti ništa u odnosu na Bihać”, izjavio je advokat Hamdija Veladžić.

Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu je 29. septembra 1993. godine uspostavio Fikret Abdić, koji je 2005. u Karlovcu osuđen zbog ratnih zločina na kaznu od 15 godina, koju trenutno izdržava u zatvoru u Puli.

Prve svjedoke Tužilaštvo će saslušati 20. marta 2008. godine.


Nazad na početak stranice




2. Potjernica za Ivanom Hrkačem

Odlukom Suda BiH bit će raspisana potjernica za Ivanom Hrkačem

BIRN – JUSTICE REPORT -. 13.03.2008 - Nakon što se Ivan Hrkač drugi put nije pojavio na zakazanom ročištu za izjašnjenje o krivici, Sud je donio odluku o raspisivanju potjernice.

Ročištu za izjašnjenje o krivici prisustvovala je samo tužiteljica Džemila Begović, dok je branilac optuženog obavijestio Sud da ima obaveze u drugom predmetu.

Državno tužilaštvo smatra da je Ivan Hrkač kao pripadnik Kažnjeničke bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u periodu između maja i jula 1993. godine učestvovao u zlostavljanju zarobljenih pripadnika Armije RBiH, kao i zatvorenika u osnovnoj školi u Dobrokovićima kraj Širokog Brijega.

"Sudska policija je preduzela sve da ga dovede, ali on se ne nalazi na adresi na kojoj je zvanično prijavljen", rekao je Mirza Jusufović, sudija za prethodno saslušanje.

"Tužilaštvo od početka tvrdi da se optuženi krije, što je jedan od razloga našeg insistiranja na određivanju pritvora", rekla je Džemila Begović, dodavši da bi se na osnovu toga mogla raspisati međunarodna potjernica, kako bi Hrkač mogao biti uhapšen "bilo gdje u svijetu".

Hrkačev branilac je na jednom od prethodnih ročišta izričito negirao tvrdnju da je njegov branjenik u bjekstvu, te je tvrdio da se nalazi na liječenju u Hrvatskoj.

Naredno ročište za izjašnjenje o krivici bit će zakazano "čim optuženi bude priveden", kako je rečeno.


Nazad na početak stranice




3. Bundalo i ostali: Crni četvrtak u Kalinoviku

Svjedokinja Tužilaštva BiH u potresnom svjedočenju govorila o torturama kroz koje je prošla tokom zatočenja, te o nestanku supruga

BIRN – JUSTICE REPORT – 13.03.2008 - Držeći pred sobom uramljenu sliku svog supruga, Džemila Ređović, svjedokinja Tužilaštva BiH, prisjetila se u sudnici “crnog četvrtka” kada je on odveden.

“Ovo je moj muž i donijela sam njegovu sliku da i sudije vide koju su mi mladost ubili. On je bio divan otac koji mi je podario dvoje djece”, rekla je uplakana svjedokinja Ređović.

Za ubistva, silovanja, mučenja, zatvaranja, prisilne nestanke i uništavanje imovine Bošnjaka tokom 1992. i 1993. godine sa područja Kalinovika, Tužilaštvo BiH tereti Ratka Bundala, Neđu Zeljaju i Đorđislava Aškrabu.

“Taj crni četvrtak ću uvijek pamtiti jer je ujutro 25. juna 1992. godine Rašidu došao poziv da se javi u Opštinu. Krenula sam zajedno s njim. Tog dana je u Kalinoviku bilo vedro, ali se najednom naoblačilo i počela je kiša padati. Pred Opštinom je bilo puno muškaraca, i policija ih je opkolila i svi su uvedeni unutra. Kada sam se vratila kući, rekla sam svekru šta je bilo i on je kazao: ‘Moja snaho, ko zna kada će nam Rašid doći’, i nikad mi se više nije vratio”, prisjetila se Ređović i dodala da još nije pronašla kompletne posmrtne ostatke svog supruga.

Ređović je pričala u sudnici i kako je narednog dana, 26. juna 1992. godine, vidjela Ratka Bundala u Opštini zajedno sa izvjesnim Grujom Lalovićem, od kojeg je tražila informacije o svom suprugu.

“Lalović mi je rekao da je moj Rašid zatvoren iz više razloga, te je pokazao na Bundala i kazao da će ga poslati da mi pretrese kuću”, rekla je Ređović i dodala da Bundala kasnije nije viđala.

“Ne mogu se sjetiti kada tačno, ali mi je svekar došao i rekao da su sve muškarce odvezli kamionima prema ‘Barutnom magacinu’. Svaki dan smo, po kiši, išli u nadi da će nam dozvoliti da vidimo muževe, a policajci i vojska su nam govorili da je Đorđislav Aškraba tu glavni i da njega moramo pitati”, istakla je Ređović.

U optužnici stoji da je Aškraba od 7. jula do 5. augusta 1992. godine bio upravnik logora “Barutni magacin”, dok su Bundalo i Zeljaja, kako tvrdi Tužilaštvo, učestvovali u “formiranju i organizovanju” logora i zatvora na području Kalinovika.

“Sjećam se da sam 27. jula 1992. godine drugi put vidjela Rašida i tada su mi ga pustili malo duže da pričamo. Pitao me je za sina i kćer, a onda mi je uplakan rekao da ih vode u Foču da ih ubiju. Tada sam zadnji put vidjela svog muža i nikad više. Nikad više”, rekla je Ređović.

Svjedokinja je rekla i kako je u augustu 1992. godine zajedno sa svekrom odvedena u osnovnu školu u Kalinoviku, gdje je ostala 26 dana. Prema njenom svjedočenju, zatočene su “svaki dan” fizički zlostavljali “Pero Elez, te izvjesni Žaga i Zeko”.

“Kosu su mi počupali i sipali vruću vodu na ruke. Imam sedam uboda na tijelu, i ti ožiljci nikada neće zarasti. Te rane su se bile zagnojile, i kada sam razmijenjena, doktori su morali to da čiste i šiju. U toj školi, gdje su moja djeca završila osmoljetku, držali su nas zatočene i nekoliko puta su nas vojnici tjerali da se skidamo. Jednom sam stajala gola ispred svekra i bilo mi je teško jer me je svekar vidio”, rekla je Ređović i dodala da je krajem augusta razmijenjena u grupi sa “15 do 20 žena”.

Pero Elez je bio komandant Miljevinskog bataljona iz Foče. Smatra se da je poginuo u toku rata. Žaga je Dragoljub Kunarac, koji je u Haagu osuđen na 28 godina zatvora.

Svjedokinja je rekla i kako je 8. augusta 1992. godine Pero Elez odveo njenog svekra. Njegove posmrtne ostatke je 2006. godine identifikovala nakon otkopavanja masovne grobnice otkrivene na području Kalinovika.

Tokom unakrsnog ispitivanja svjedokinja je rekla da je Zeljaju vidjela samo jednom – krajem augusta 1992. godine “sa vojnicima ispred škole”.

Suđenje se nastavlja u petak, 14. marta, kada je predviđeno saslušanje svjedoka Tužilaštva BiH.


Nazad na početak stranice




4. Kličković: Bivši istražni sudija u timu Odbrane

Hamdija Veladžić, bivši istražni sudija iz Bihaća, bit će u timu Odbrane Gojka Kličkovića unatoč protivljenju Tužilaštva BiH

BIRN – JUSTICE REPORT – 13.03.2008 - Sud BiH je donio odluku kojom omogućava Hamdiji Veladžiću da bude u timu Odbrane Gojka Kličkovića, bivšeg visokog funkcionera Srpske demokratske stranke (SDS) optuženog za ratne zločine počinjene u Bosanskoj Krupi.

Sudija za prethodni postupak je u januaru ove godine razriješio Veladžića dužnosti dodatnog advokata i to zbog činjenice da je bio istražni sudija u fazi istrage vođene protiv Kličkovića, te je saslušavao neke od svjedoka koje Tužilaštvo namjerava pozvati u toku dokaznog postupka.

Na ovu odluku žalbu su uložili branilac i sam optuženi, a vanraspravno vijeće je žalbe uvažilo i poništilo odluku uprkos tome što je tužilac Philip Alcock na jednom od do sada održanih ročišta najavio mogućnost saslušanja samog Veladžića kao svjedoka. Alcock je naglasio da je i to jedan od razloga zašto smatraju da on ne može biti branilac.

Istraga protiv Gojka Kličkovića pokrenuta je u augustu 1992. godine u Višem sudu u Bihaću, a Tužilaštvo BiH je ovaj predmet preuzelo 2006. godine.

Kličković je, prema navodima optužnice, kao visoki funkcioner SDS-a i komandant Kriznog štaba u Bosanskoj Krupi, učestvovao u napadima i zarobljavanju većeg broja civila i boraca sa područja gradova Bosanska Krupa, Bosanska Otoka i Ostružnica. Tužilaštvo ga smatra odgovornim jer nije kaznio njemu podređene osobe koje su počinile krivična djela.

Prema odredbama Zakona o krivičnom postupku BiH, branilac ne može biti osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tužilac.

“Sudija za prethodno saslušanje je naveo sedam svjedoka od kojih je branilac uzeo izjave tokom 1992. godine. Međutim, propustio je da cijeni činjenicu da u tom trenutku krivični postupak nije vođen protiv Gojka Kličkovića. Prikupljanje dokaza u jednom postupku, koji se naknadno mogu koristiti i u drugim predmetima, ne može biti osnov za zaključak da se radi o istom predmetu”, navodi se u obrazloženju rješenja Suda BiH, uz dodatak da bi primjena ovakvog kriterija bila “nesvrsishodna, nepravična i apsurdna”.

Iako na ovo rješenje nema pravo žalbe, Sud je prije donošenja odluke dao mogućnost Tužilaštvu da odgovori na žalbu suprotne strane, ali tu mogućnost Tužilaštvo nije iskoristilo.


Nazad na početak stranice




5. Kravica: Komplikacije sa svjedocima

Svjedoci koje je Optužba pozvala da pobijaju dokaze Odbranâ optuženih tvrde da su njihovi iskazi promijenjeni u Tužilaštvu BiH

BIRN – JUSTICE REPORT – 13.03.2008 - Dodatni svjedoci Tužilaštva BiH na suđenju jedanaestorici optuženih za genocid počinjen u julu 1995. godine, tvrde da su izjave koje su dali u toku istrage mijenjane.

Stevo Stanimirović je pred Sudom ispričao kako je od maja 1995. godine, kada je bio “stražar” u Drugom odredu Specijalne policije iz Šekovića, pri Vojsci Republike Srpske (VRS), komandant toga odreda bio Rade Čuturić. Također je rekao da je u julu iste godine bio na livadi u Sandićima gdje je bilo zarobljeno između 500 i 600 civila, ali ne zna ko ih je čuvao.

Tužilaštvo smatra da su jedanaestorica optuženih 13. jula 1995. godine učestvovala u zarobljavanju većeg broja Bošnjaka, koji su okupljeni na livadi u Sandićima, odakle je u toku dana njih više od hiljadu odvedeno u obližnje selo Kravica.

U Kravici su – navodi se u optužnici – Miloš Stupar, Milenko Trifunović, Petar Mitrović, Brano Džinić, Aleksandar Radovanović, Slobodan Jakovljević, Miladin Stevanović, Velibor Maksimović, Dragiša Živanović, Branislav Medan i Milovan Matić učestvovali u strijeljanju zatočenih Bošnjaka.

Ustvrdivši da je iskaz svjedoka u sudnici drugačiji od onoga što je rekao u toku istrage, tužilac Ibro Bulić je kazao da “svjedok ima odbijajući stav prema svjedočenju”.

Stanimirović je rekao da izjave koje je do sada davao – Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) u decembru prošle, i Tužilaštvu BiH u februaru ove godine – nije nikada pročitao “jer ne vidi dobro, a ne nosi naočale”. Sudskom vijeću je rekao da “uvijek sve potpisuje” jer “zna šta je rekao”.

“Znam kako sam rekao, a kako oni mene vozaju, brišu, onaj nije bio, onaj jeste... Ubacuju stvari koje nisam rekao. Nešto mi je bilo sumnjivo kad sam davao izjavu, vi ste nešto ubacivali”, rekao je Stanimirović.

Sudsko vijeće je tužiocu dopustilo i da u sudnici pusti dio snimka audiozapisa sa ispitivanja ovog svjedoka u Tužilaštvu gdje se čuje kako kaže da je, “po njegovom saznanju”, u julu 1995. godine komandant Drugog odreda bio Miloš Stupar.

Većina unakrsnih pitanja branilaca odnosila se upravo na način ispitivanja ovog svjedoka u Tužilaštvu, pa je, odgovarajući na neka od njih, Stanimirović rekao da nije znao šta stoji u zapisniku koji je sačinio tužilac, te da se on nije ponudio da mu ga pročita prije potpisivanja.

“Moja izjava je trajala 15 minuta, onda je Ibro počeo da me tiska. Stalno je vraćao na istu temu, na neke određene ciljeve s kojima nisam upoznat”, rekao je svjedok.

Tužilac je reagovao i na ove tvrdnje, puštajući dio snimka sa kraja ispitivanja, na kojem svjedok govori da je čuo sve što je diktirano u zapisnik, te da je “sve pošteno”.

Slične probleme Tužilaštvo je imalo i sa svjedokom Slavoljubom Gužvićem, bivšim policajcem Posebne jedinice policije iz Zvornika, koji je u sudnici rekao da je Branu Džinića, jednog od optuženih, znao pod nadimcima “Džine” i “Bane”, te je istakao kako je Drugi odred Specijalne policije bio “disciplinovana i primjerna jedinica”.

U izjavi datoj Tužilaštvu svjedok spominje da mu je poznato kako su Džinića “neki zvali Čupo”, te i to da su pripadnici Drugog odreda “pravili probleme, pijančili i napadali redovnu policiju”.

“Mi se ovdje nismo razumjeli – ovako sam izjavio, ali ne mislim da je tako bilo. Dođu ljudi sa ratišta, malo se opuste, popiju dva-tri pića i to je pijančenje. I to je samo nekoliko ljudi, ostali su bili dobri”, rekao je Gužvić u sudnici, ponovivši još jednom da mu “nije poznato” da je Džinić imao nadimak “Čupo”.

Kada mu je tužilac pustio snimku sa saslušanja, svjedok je rekao da je “snimak tup, ali pretpostavlja da je to njegov glas”, te da neki dijelovi iskaza nedostaju jer ga je tužilac “prekidao”.

Suđenje se nastavlja 21. marta, kada bi Odbrane trebale unakrsno ispitati haškog istražitelja Richarda Butlera.


Nazad na početak stranice




6. Još jedna optužnica za zločine u Foči

BIRN – JUSTICE REPORT – 14.03.2008 - Tužilaštvo BiH čeka na potvrđivanje još jedne optužnice za zločine, među kojima i silovanje, počinjene u Foči tokom rata.

Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Miodraga Nikačevića (1946.) kojom ga terete za ratni zločin protiv civila počinjen na području Foče. Optužnica je upućena Sudu BiH na potvrđivanje.

Prema navodima optužnice, Nikačević je tokom 1992. godine, zajedno sa drugim pripadnicima srpskih vojnih i paravojnih snaga, počinio niz krivičnih dijela među kojima je i silovanje dvije žene, od kojih je jedna ostala trudna, ali je prekinula trudnoću.

Nikačević je uhapšen 12. februara ove godine. Do hapšenja je bio policajac u Foči.


Nazad na početak stranice




7. Pekez i ostali: Završen dokazni postupak Odbrana

14Odbrana Milorada Savića saslušala svoja četiri svjedoka, a Sudsko vijeće najavilo izricanje presude za 16. april

BIRN – JUSTICE REPORT – 14.03.2008 - Saslušanjem četiri svjedoka i uvođenjem tri materijalna dokaza, Odbrana trećeoptuženog Milorada Savića je završila svoj dokazni postupak. Istovremeno, Tužilaštvo je najavilo saslušanje još jednog, dodatnog svjedoka.

Sudsko vijeće je najavilo da bi presuda mogla biti izrečena 16. aprila.

Milorada Savića, uz Mirka (Špire) Pekeza i Mirka (Mileta) Pekeza, Državno tužilaštvo smatra odgovornim za strijeljanje Bošnjaka u mjestu Tisovac, općina Jajce. Prema navodima optužnice, ova trojka je 10. septembra 1992. godine sakupila bošnjačko stanovništvo iz sela Ljoljići i Čerkazovići, nakon čega su ih strijeljali u Tisovcu.

U optužnici stoji da su tom prilikom ubijene 23, a ranjene tri osobe.

Svjedoci Mitar Ivetić i Miroslav Kačar izjavili su da su na sahrani Radeta Savića vidjeli Milorada Savića. U optužnici se navodi da su optuženi nakon sahrane poginulog pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) 10. septembra 1992. godine, u sastavu desetočlane naoružane grupe, sakupili Bošnjake koje su kasnije strijeljali.

“Toga dana sam traktorom prevozio tijelo pokojnika od kuće do groblja, nakon čega sam se vratio svojoj kući. Milorad Savić je posluživao kao konobar na zadušnom ručku, te pomagao oko utovara pokojnika”, rekao je svjedok Miroslav Kačar.

Na slici sa sahrane koja mu je predočena, svjedok je za osobu u civilnoj odjeći koja pomaže pri utovaru pokojnika rekao da je to optuženi.

U unakrsnom ispitivanju tužioca Mirka Lečića, Savić je rekao da je “ranije čuo” da će posluživanje na zadušnom ručku biti Savićevo zaduženje.

Svjedok Mitar Ivetić je rekao da je Milorad Savić bio u civilnoj odjeći na sahrani, te da nije vidio da je nosio ikakvo oružje sa sobom.

Prema navodima optužnice, grupa u kojoj su bila i trojica optuženih, nakon sahrane je, s automatskim i poluautomatskim puškama, privela civile iz okolnih sela te ih odvela do ruba provalije u Tisovcu, gdje su ih strijeljali.

Svjedoci Momčilo Kutanjac i Zoran Trivančević kazali su da su sa optuženim Savićem bili skupa u rezervnom sastavu policije pri Stanici javne bezbjednosti Jajce.

“Pripadnici rezervnog sastava su na punktu imali jednu automatsku pušku koju smo razduživali po odlasku s dužnosti”, rekao je svjedok Momčilo Kutanjac.

Svjedok Zoran Trivančević je kazao kako uniforme pripadnika rezervnog sastava nisu bile jednoobrazne, već “kako se ko snašao”.

Nakon saslušanja svih svjedoka, Nebojša Pantić, branilac Milorada Savića, kao materijalni dokaz predložio je izjavu koju je Savić dao Tužilaštvu prošle godine. Također je predložio i sliku sa sahrane, te izjavu Fahrije Mutića, koji je preživio strijeljanje u Tisovcu.

Nebojša Radulović, advokat drugooptuženog Mirka (Mileta) Pekeza, tražio je saslušanje i svih osoba koje se u optužnici spominju kao saučesnici u zločinu, a o čemu će se Sudsko vijeće, na čelu sa Zoranom Božićem, očitovati na narednom ročištu, 21. marta 2008. godine.


Nazad na početak stranice




8. Bundalo i ostali: Lanac odgovornosti

Bivši suborac prvooptuženog govorio o dešavanjima u Kalinoviku i odgovornosti Bundala i ostalih

BIRN – JUSTICE REPORT – 14.03.2008 - Rade Pavlović, svjedok Tužilaštva BiH i bivši suborac optuženog, rekao je kako je Ratko Bundalo bio komandant svih jedinica u Kalinoviku, te da je izdavao naredbe o zatvaranju muškaraca i žena u logore.

“Ratko me je zamolio da povezem oko 20 muškaraca, muslimana, kamionima u Bileću, jer im je, kako je govorio, tamo sigurnije nego u Kalinoviku. Tri ili četiri naoružana čovjeka išla su u pratnji dva vojna kamiona kojima su ljudi prebačeni. Pretpostavljam da su ti ljudi bili zatvoreni u školi, jer je to bio jedini veći objekat u koji su se mogli smjestiti u Kalinoviku”, rekao je Pavlović.

Pored Ratka Bundala, Tužilaštvo BiH tereti Neđu Zeljaju i Đorđislava Aškrabu za ubistva, silovanja, zatvaranja, mučenja, prisilne nestanke i pljačku imovine Bošnjaka sa područja Kalinovika tokom 1992. i 1993. godine.

“Kada se počelo kuhati na svim stranama, Bundalo je rekao da preuzima komandu u Kalinoviku, iako mislim da to nije bilo regulisano pismenim aktom. Pukovnik Bundalo je u maju 1992. godine, nakon što je došla naredba o povlačenju Jugoslavenske narodne armije (JNA) sa tog područja, angažovao ljude iz Kalinovika da bi popunio sastav”, rekao je Pavlović.

U optužnici stoji da je Bundalo bio komandant Taktičke grupe Kalinovik, te da je “aktivno učestvovao u formiranju i organizovanju” logora “Barutni magacin”.

Svjedok je istakao da je on, kao “komandir poligone baterije u bivšoj JNA”, dobio nadležnost za “Barutni magacin”, koji je do rata korišten za smještanje “minsko-eksplozivnih sredstava i artiljerijske municije“. Magacin je po “Bundalovoj naredbi” sredinom 1992. godine iz “bezbjednosnih razloga” prebačen u nekoliko sela na području Kalinovika.

“Čuo sam da su govorili da je municija prebačena jer je postojala opasnost da bi ‘Barutni magacin’ mogao biti bombardovan. Izmještanje municije je mogao narediti samo Bundalo jer je bio pod njegovom kontrolom, ali nisam siguran da li je on naredio da se tu smjeste muškarci”, obrazložio je Pavlović.

Prema iskazu ovog svjedoka, muškarci zatočeni u “Barutnom magacinu” poslije su ubijeni, dok su žene zatočene u osnovnoj i srednjoj školi u Kalinoviku i razmijenjene.

“Poslije akcije u kojoj je ubijeno dosta dobrovoljaca, donesena je odluka da se izvrši razmjena sa drugom stranom. Na tom sastanku su bili Bundalo, Starčević, te svjedok A, i tada je odlučeno da žene, prije nego ih oslobode, donesu tijela ubijenih dobrovoljaca”, rekao je Pavlović i dodao da je učestvovao u “realizaciji akcije”.

Svjedokinja Džemila Ređović, koju je Tužilaštvo BiH saslušalo u četvrtak, 13. marta, rekla je da je izvjesni Rado Pavlović kamionom odvezao žene do mjesta odakle su “u grupama po četiri” morale donijeti tijela dvojice vojnika. Ona je rekla i da je područje odakle su donosile tijela bilo minirano, što Pavlović tokom svog svjedočenja nije mogao potvrditi.

Svi vojnici su, kako je istakao Pavlović, morali od Bundala tražiti odobrenja za odlazak sa područja Kalinovika. Zeljaja je bio “načelnik policije”, a Aškraba “aktivni policajac”.

Bundalova Odbrana nije imala pitanja za svjedoka Pavlovića, istaknuvši da su pitanja Tužilaštva BiH bila izvan “konteksta onog što je Odbrana željela pitati”, te da postoji mogućnost da ga pozovu kao svog svjedoka u nastavku postupka.

Nastavak suđenja zakazan je za 21. mart 2008. godine, kada će Tužilaštvo saslušati dva svjedoka.


Nazad na početak stranice




9. Umjetnost kao pokretač suočavanja s prošlošću

Suočavanje s ratnom prošlošću u BiH postalo je najveća briga umjetnika, dok interes cjelokupnog društva posustaje

Piše: Aida Alić u Sarajevu

BIRN – JUSTICE REPORT – 14.03.2008 - Dvije godine se na sedam televizijskih stanica u Bosni i Hercegovini emituje serijal pod nazivom Otisci. Nedavno je producentska kuća XY, koja je napravila ovaj serijal, pokrenula i niz javnih projekcija, i do sada su obišli 10 gradova širom države. Aldin Arnautović, direktor XY-a, kaže da su prilično zadovoljni prijemom serijala koji govori o ratnim dešavanjima u ovoj zemlji.

“Reakcije su različite – od ljudi koji odbijaju da se suoče sa činjenicama o počinjenim zločinima, do onih kojima je ovo prva prilika da saznaju više o tome. Na javnim projekcijama je bilo i žučnih rasprava, ali i smirenih. Generalno, javne projekcije su nam pokazale kako je lokalnim zajednicama u BiH potrebno sistematsko suočavanje s prošlošću”, kaže Arnautović za BIRN – Justice Report. Njeg stav, ali i brojnih drugih autora koji kroz umjetnost pokušavaju dati svoj doprinos procesu suočavanja s prošlošću, jeste da je 15 godina, koliko je prošlo od početka rata, dovoljno vremena da se može početi otvoreno govoriti o onome što se dešavalo.

Ovaj serijal dokumentarnih filmova je samo jedan u nizu dokumenata koje su sačinili autori iz Bosne i Hercegovine i regiona kako bi prikazali rat. Svaki od njih kaže da ima potrebu govoriti o ratu kroz svoju umjetnost kako bi poslao antiratnu poruku. Oni kažu kako je dokumentovanje bliske prošlosti u umjetničkim formama neophodno kako bi se spriječilo manipulisanje i “iskrivljivanje istine”, ali i kako bi ti zapisi svima služili kao podsjetnici i opomena da se isto ne smije ponoviti u budućnosti. Sagovornici BIRN – Justice Reporta dodaju da umjetnost može uticati na pojedince, ali ne i na cjelokupno društvo, koje se danas izbjegava suočiti sa zločinima iz prošlosti.

Aktivisti nevladinih organizacija, koji podržavaju ovakve umjetničke i dokumentarističke pokušaje, pak kažu da je to izuzetno važno i za buduće generacije jer postoji strah da “neće znati šta se desilo i neće imati odakle da nauče”. Zanimljivo je da je većina autora filmova i dokumentaraca o prošlosti pripadaju mlađoj generaciji, ispod 35 godina.

Kompletan tekst možete pročitati na http://www.bim.ba/bh/106/10/8580/


Nazad na početak stranice




10. Sljedeće sedmice: Prvi svjedoci na četiri suđenja

Naredne sedmice pred Odjelom I Suda BiH pojavit će se prvi svjedoci na suđenjima za ratne zločine počinjene u Tuzli, Zvorniku, Bihaću i Vlasenici

BIRN – JUSTICE REPORT – 14.03.2008 - Pred Sudom BiH naredne sedmice će se pojaviti prvi svjedoci na suđenjima za zločine počinjene u Tuzli, Zvorniku, Bihaću i Vlasenici, dok će se o krivnji izjasniti još jedan optuženi za ratne zločine u Višegradu.

Na početku dokaznog postupka protiv Novaka Đukića, bivšeg generala Vojske Republike Srpske (VRS), 18. marta iskaz će dati prva tri svjedoka Tužilaštva. Đukić je po komandnoj odgovornosti – kao komandant Taktičke grupe Ozren – optužen za granatiranje Tuzle u kojem je 25. maja 1995. godine poginula 71 osoba, a više stotina ranjeno.

Tužilaštvo će u srijedu, 19. marta, ispitati i prva tri svjedoka na suđenju Sretenu Lazareviću, Draganu Stanojeviću, Miletu Markoviću i Slobodanu Ostojiću, koji se terete za zločine počinjene nad Bošnjacima u zvorničkim logorima tokom 1992. i 1993. godine. Optuženi su u to vrijeme bili pripadnici VRS-a i rezervnog sastava policije.

Nakon što je iznijelo uvodnu riječ, Tužilaštvo će 20. marta početi saslušavati prve od 50 planiranih svjedoka na suđenju Sulji Karajiću, bivšem komandiru II voda Vojne policije Petog korpusa Armije BiH. Karajić je optužen za ratni zločin protiv civila i ratnih zarobljenika počinjen na području Bihaća 1994. i 1995. godine.

Dokazni postupak Tužilaštva protiv Ferida Hodžića i Veiza Bjelića počet će 21. marta. Bivši pripadnici Teritorijalne odbrane BiH optuženi su za učestvovanje u hapšenju, zatvaranju, te zlostavljanju civila i ratnih zarobljenika u Vlasenici tokom 1992. i 1993. godine.

Osam dana od potvrđivanja optužnice, 19. marta bi se o krivnji trebao izjasniti Momir Savić, optužen za ubistva, maltretiranja i protjerivanja civila sa područja Višegrada, počinjena u vrijeme dok je bio komandir Treće čete Višegradske brigade pri VRS-u.

Za ponedjeljak i utorak, 17. i 18. mart, zakazano je zajedničko saslušanje svjedoka na suđenju Miloradu Trbiću, optuženom za genocid u Srebrenici, te Zdravku Božiću, Mladenu Blagojeviću, Željku Zariću i Zoranu Živanoviću, optuženima za ubistva civila u Bratuncu.

Tužilaštvo je planiralo saslušati Richarda Butlera, istražitelja Haškog tribunala, koji je, po nalogu tamošnjeg tužilaštva, pripremio izvještaj o mehanizmima komande u srpskim snagama i izlagao ga na suđenjima za zločine počinjene u Srebrenici.

Butler će iskaz dati i tri dana nakon toga, 21. marta, na suđenju jedanaestorici optuženih za genocid u srebreničkom selu Kravica.

U ponedjeljak, 17. marta, nastavlja se suđenje Mirku Todoroviću i Milošu Radiću, optuženima za strijeljanje civila u Bratuncu, dok je, prema zvaničnom rasporedu Suda BiH, 18. marta zakazana statusna konferencija pred početak suđenja Gojku Kličkoviću, kojeg Tužilaštvo po ličnoj i komandnoj odgovornosti tereti za zločine u Bosanskoj Krupi.

U srijedu i četvrtak, 19. i 20. marta, nastavlja se suđenje Nisvetu Gasalu, Musajbu Kukavici, Enesu Handžiću i Senadu Dautoviću, koji se terete za zločine počinjene u bugojanskim logorima. Dokazni postupak Odbrane Paška Ljubičića, nekadašnjeg pripadnika Hrvatskog vijeća obrane optuženog za zločine u Srednjoj Bosni, nastavlja se 20. marta.

U petak, 21. marta, planiran je nastavak suđenja Mirku (Špire) Pekezu, Mirku (Mileta) Pekezu i Miloradu Saviću, koji se terete za strijeljanje Bošnjaka u mjestu Tisovac, općina Jajce, te Ratku Bundalu, Neđi Zeljaji i Đorđislavu Aškrabi, optuženima za ubistva, silovanja i mučenja Bošnjaka u Kalinoviku.


Nazad na početak stranice




11. Božić i ostali: Postupanje sa zarobljenicima

Vještak Butler tvrdi da su pripadnici Vojne policije Bratunačke brigade učestvovali u zlostavljanju i premlaćivanju Srebreničana, te na iskopavanju leševa iz masovnih grobnica da bi ih prebacili u druge

BIRN – JUSTICE REPORT – 17.03.2008 - Na suđenju četvorici bivših pripadnika Bratunačke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), obavještajni oficir za istrage u američkom ministarstvu sigurnosti Richard John Butler iznio je svoj nalaz i mišljenje o komandnoj odgovornosti i postupanju sa zarobljenicima jula 1995. godine u Srebrenici.

Butler je, na poziv Tužilaštva BiH, svoj nalaz i mišljenje predstavio istodobno i na suđenju Miloradu Trbiću, bivšem pomoćniku komandanta za sigurnost Zvorničke brigade VRS-a, što je ujedno i prvi put da se u dva predmeta pred Sudom BiH obavi saslušanje istog vještaka.

Tužilaštvo BiH tereti Zdravka Božića, Mladena Blagojevića, Željka Zarića i Zorana Živanovića da su, kao pripadnici Vojne policije Bratunačke brigade VRS-a, učestvovali u osiguranju autobusa kojima su zarobljeni muškarci iz Potočara odvezeni u Bratunac, gdje su maltretirani i mučeni.

Prema optužnici, zatvorenici su iz Bratunca prebačeni u školu u Orahovcu, općina Zvornik, koju su između ostalih vojnika osiguravali i optuženi. Iz te škole zatvorenici su odvedeni i pogubljeni.

Bratunačka brigada je, prema nalazu vještaka Butlera, 12. jula 1995. godine “učestvovala u razdvajanju muškaraca, žena i djece u Potočarima”, nakon čega su žene i djeca odvedeni na teritoriju pod kontrolom Armije BiH, dok su muškarci zatvoreni na različite lokacije na području Konjević Polja, Kravice i Bratunca.

“Vođe Vojske Republike Srpske potcijenile su broj zarobljenih muškaraca na 500 ili eventualno 1.000, iako brojni dokumenti pokazuju da ih je bilo između 10.000 i 15.000”, kazao je Butler, dodavši da je ta potcijenjenost dovela do zbunjenosti vođa u vezi s tim gdje zatvoriti tolike ljude.

“Odgovornost Vojne policije Bratunačke brigade je bila da transportuje zarobljenike, ali su oni 12. i 13. jula 1995. godine učestvovali u zlostavljanju, premlaćivanju i neosiguravanju hrane za te ljude”, tvrdi Butler, istaknuvši da je načelnik za bezbjednost te brigade Momir Nikolić “bio prisutan kada su razdvajani žene i muškarci”, pa je “morao da zna za ta dešavanja”.

Momira Nikolića je Haški tribunal osudio na 20 godina zatvora zbog zločina na području Srebrenice.

“Nemoguće je da rukovodstvo Bratunačke brigade nije znalo da će se zločini desiti. Pripadnici te jedinice znali su da će zarobljenici biti pogubljeni na raznim lokacijama a da njihove starješine neće tražiti odgovorne”, pojasnio je Butler.

Tu tvrdnju Butler dopunjuje iskazima pripadnika Holandskog bataljona, koji su također bili zatvoreni na području Bratunca, i koji su čuli “sporadičnu pucnjavu”.

Broj mrtvih zarobljenika koje su 14. jula 1995. godine pokupili predstavnici komunalnog preduzeća u Bratuncu bio je 200 osoba, tvrdi Butler.

Pripadnici Bratunačke brigade – koja je funkcionisala u skladu sa procedurama preuzetim iz Jugoslavenske narodne armije (JNA) – u septembru, oktobru i novembru 1995. godine “učestvovali su u ekshumacijama ubijenih zatvorenika”, čija su tijela prebacivali u sekundarne ili tercijarne grobnice.

Dokaz za iznesene tvrdnje, kazao je Butler, jesu vojni dokumenti koje je Haško tužilaštvo oduzelo 1998. godine iz Glavnog štaba Bratunačke i Zvorničke brigade, zatim presretnuti razgovori iz jula 1995. godine prijavljeni od vojnih službi Armije BiH, kao i izjave svjedoka.

Odbrane Božića i ostalih će Butlera ispitivati 18. marta 2008. godine, kada je zakazan nastavak suđenja.


Nazad na početak stranice




12. Todorović i Radić: Iskaz supruge optuženog

Među prvim svjedocima Odbrane Miloša Radića iskaz dala njegova supruga, prisjetivši se kako je optuženi u maju 1992. godine kući došao očiju punih suza

BIRN – JUSTICE REPORT – 17.03.2008 - Supruga optuženog Miloša Radića govorila je o 20. maju 1992. godine, kada je njen muž kući došao “sa suzama u očima” i rekao da je prisustvovao strijeljanju komšija Bošnjaka u naselju Borkovac.

Đurđija Radić, zajedno sa još dvjema svjedokinjama, iskaz je dala u korist Miloša Radića, koji se sa Mirkom Todorovićem tereti za strijeljanje grupe civila u bratunačkom naselju Borkovac počinjeno 20. maja 1992. godine. Svjedokinja je ispričala kako je toga dana, “dok je s mužem kopala kukuruze”, naišla grupa ljudi i po imenu pozvala Miloša i njegovog brata da pođu s njima.

“Kad sam završila, otišla sam kući. Pred mrak je Miloš došao. Bio je sav nikakav, oči pune suza. Rekao je da ga ne pitam ništa, a onda je sam ispričao da su ga odveli i da su naišli na grupu muslimana. Rekao je: ‘Pobiše ih sve...’ Pitala sam zašto ih nije zaštitio, i on je tada zaplakao”, prisjetila se Radić, dodavši kako joj je muž ispričao da im nije mogao pomoći jer su prijetili da će i njega ubiti.

Kristina Petrović i Ikonija Pavlović, sestra i rodica optuženog, također su toga dana bile na njivi s Milošem i njegovom suprugom. Obje su ispričale da je nakon izvjesnog vremena “drski glas” pozvao Miloša i njegovog brata da pođu s njima, što su oni i učinili.

Sve svjedokinje su rekle da je Miloš tada bio u civilnoj odjeći, te da nije imao nikakvo oružje.

Suđenje se nastavlja 7. aprila 2008. godine, kada će Odbrana Miloša Radića saslušati preostale svjedoke.


Nazad na početak stranice




13. Nikačević: Potvrđena optužnica

Sud BiH potvrdio optužnicu kojom se policajac iz Foče Miodrag Nikačević tereti za silovanje dviju žena

BIRN – JUSTICE REPORT – 18.03.2008 - Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu Državnog tužilaštva kojom se Miodrag Nikačević tereti za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Foče tokom 1992. godine.

Nikačević, po zanimanju policajac zaposlen u Foči, u pritvoru se nalazi od 14. februara ove godine.

Prema navodima optužnice, u toku rata je bio pripadnik srpskih snaga na području Foče, te je učestvovao u “širokom i sistematskom napadu” usmjerenom protiv Bošnjaka. U dvjema tačkama optužnice opisana su djela koja mu se stavljaju na teret.

Tako Tužilaštvo smatra da je Nikačević u aprilu 1992. godine, uniformisan i naoružan, uz upotrebu sile, opljačkao i silovao jednu ženu. Također mu se na teret stavlja da je u julu iste godine zlostavljao, a potom i silovao, još jednu ženu u Foči. Kako je utvrđeno u toku istrage, obje i danas nose posljedice ovog čina.

U drugoj tački optužnice stoji da je Nikačević, “naoružan automatskim oružjem, zajedno sa još dva pripadnika oružanih snaga Republike Srpske”, 2. augusta 1992. godine došao do kuće jedne porodice u mjestu Humsko, odakle su izveli jednog muškarca, ispitivali ga, te ga zatim predali u Kazneno-popravni dom Foča, gdje je i zadržan, a nakon nekog vremena odveden u nepoznatom pravcu i ubijen.

Tužilaštvo je predložilo Sudu saslušanje devet svjedoka i jednog vještaka, kao i niz materijalnih dokaza.

U toku istrage je utvrđeno da su dvije žrtve koje je navodno Nikačević silovao, do rata stanovale u istoj zgradi kao i on, i dijelom u toku rata, te su ga obje identifikovale.

Tužilaštvo je od Suda tražilo da produži već određeni pritvor za optuženog smatrajući da može uticati na svjedoke, naročito na žene koje tvrde da ih je silovao, a koje će svjedočiti tokom suđenja.


Nazad na početak stranice




14. Trbić: Paralele između Bosne i Iraka

Vještak Richard Butler izjavio kako je Milorad Trbić bio glavna osoba u Zvorničkoj brigadi odgovoran za ponovni ukop tijela ubijenih

BIRN – JUSTICE REPORT – 18.03.2008 - Richard Butler, haški istražitelj, tvrdi da Milorad Trbić u julu 1995. godine bio pomoćnik načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), te da je 16. jula bio i dežurni oficir u komandi svoje brigade.

Upravo toga dana je, prema navodima optužnice, Trbić, koji se tereti i za genocid, “omogućio, koordinirao i sam vršio komunikaciju među oficirima VRS-a koji su sprovodili operaciju hapšenja, zatvaranja, prevoza, pogubljenja i ukopa tijela vojno sposobnih muškaraca Bošnjaka iz Srebrenice”.

“Milorad Trbić je bio pomoćnik Drage Nikolića, i njegov zadatak je bio da mu pomogne u poslovima oko pogubljenja zarobljenika, njihovog ukopavanja i prebacivanja u nove grobnice”, rekao je Butler, dodavši da su se takvi poslovi “mogli poduzimati samo uz detaljno znanje o tome šta se dešavalo”.

Govoreći kako su u augustu 1995. godine u Vijeću sigurnosti UN-a prikazane slike lokacija pogubljenja bošnjačkih zarobljenika, Butler je kazao kako je već “u septembru pokrenut prijedlog da se tijela iskopaju iz postojećih i prebace na druge lokacije, s ciljem skrivanja tragova”.

“To je počelo u prvoj sedmici septembra, a nastavilo se i u oktobru. Milorad Trbić je u Zvorničkoj brigadi bio glavna osoba za operacije sprovođenja ponovnog ukopavanja”, rekao je Butler.

Kako optužnica navodi, Milorad Trbić je, zajedno s drugim osobama, u periodu od 1. augusta do 1. novembra 1995. godine, između ostalog, omogućio i nadzirao ponovni ukop tijela ekshumiranih iz primarnih masovnih grobnica u zonama odgovornosti Zvorničke i Bratunačke brigade i njihovo prebacivanje do sekundarnih grobnica.

Još prvog dana svjedočenja, 17. marta 2008. godine, Butler je pojasnio da je do zaključaka u svojim analizama, o kojima je nekoliko puta svjedočio i pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, dolazio na osnovu dokumentacije zaplijenjene u komandama ovih dviju brigada, te na osnovu snimaka razgovora koje je presretala obavještajna služba Armije BiH.

U unakrsnom ispitivanju Odbrana je od Butlera tražila da kaže koliko su precizni zaključci do kojih je došao u svojim analizama.

“Cilj je bio biti što vjerodostojniji”, odgovorio je Butler.

Branilac Milan Trbojević je konstatovao da analize “ne moraju uvijek biti tačne”, te je kao primjer dao analize i zaključke o postojanju masovnog oružja, što je na kraju i dovelo do rata u Iraku.

Tokom unakrsnog ispitivanja Odbrane, Richard Butler je rekao kako nije vidio nijedan dokument koji govori o učešću Milorada Trbića u egzekucijama ili dokument s Trbićevim naređenjem.

Nastavak suđenja Miloradu Trbiću je 14. aprila 2008., kada će biti održana statusna konferencija na kojoj će Odbrana izložiti svoj plan izvođenja dokaza.


Nazad na početak stranice




15. Đukić: Na licu mjesta dan nakon tragedije

Prvi svjedoci na suđenju Novaku Đukiću govorili o načinu upotrebe i vrsti oružja iz kojeg je ispaljena granata na Tuzlansku kapiju

BIRN – JUSTICE REPORT – 18.03.2008 - Na suđenju Novaku Đukiću, optuženom za granatiranje Tuzle u maju 1995. godine, iskaz su dala prva tri svjedoka Tužilaštva, koja su govorila o vrsti granate ispaljene na tuzlansku Kapiju, kao i o ulozi optuženog u Vojsci Republike Srpske (VRS).

Nedžad Vejzagić, nekadašnji načelnik Odjeljenja za kriminalističko-tehnička vještačenja u Ministarstvu unutrašnjih poslova BiH, ispričao je kako je 26. maja 1995. godine sa ekipom za uviđaj iz Sarajeva otišao u Tuzlu, gdje se dan prije desio “tragični događaj”.

“Na licu mjesta smo zatekli tragove ogromne tragedije. Masa krvi, ličnih predmeta, dijelova odjeće i tijela... To je bilo mjesto velike nesreće i masakra”, rekao je Vejzagić, dodavši da je njegova ekipa, zajedno sa predstavnicima UNPROFOR-a, izvršila uviđaj.

“Na osnovu pronađenih ostataka metala, stručnjaci su prepoznali da se radilo o artiljerijskom projektilu topa kalibra 130 mm. Utvrđeno je i da je ispaljen sa teritorije Ozrena”, rekao je svjedok.

Prema navodima optužnice, Đukić je, kao komandant Taktičke grupe (TG) Ozren pri VRS-u, 25. maja 1995. godine naredio granatiranje Tuzle iz topa M46 kalibra 130 mm. Od projektila koji je pao u centar grada poginula je 71 osoba, a više stotina je ranjeno.

Svjedok Dragan Jovanović, nekadašnji operativac Taktičke grupe Ozren, kojom je, prema njegovim riječima, 1995. godine komandovao Novak Đukić, ispričao je da su na području istoimene planine djelovale četiri brigade, ali i brojne “pridodate jedinice”, te da su, po zahtjevu, sve one mogle upotrebljavati top kalibra 130 mm.

“Vatrama tih oružja upravljala je komanda TG-a. Znam da su ponekad jedinice tražile upotrebu tih topova na liniji, oni su i namijenjeni za podršku u odbrani. Nije mi poznato da su upotrijebljeni na naselja”, ispričao je Jovanović, dodavši da je za granatiranje Tuzle čuo nekoliko dana nakon tog događaja, te je istakao kako mu je bilo “neshvatljivo” da bilo koji top može “dobaciti” do Tuzle.

Dragan Vasiljević, treći svjedok Tužilaštva, 1995. godine je bio komandant Prve ozrenske brigade. On je Sudu ispričao kako TG nije imala svoju artiljeriju, jer su oni bili tu samo da objedine rad svih jedinica sa tog područja.

“Topovi 130 i 155 mm su pripadali artiljeriji Prvog krajiškog korpusa i bili su pod njihovom komandom. Odobrenje za njihovu upotrebu mogli su tražiti komandanti brigade, preko Taktičke grupe. Ne znam od koga su onda oni tražili odobrenje – ili od Operativne grupe Doboj ili od Krajiškog korpusa”, ispričao je Vasiljević, koji je također za masakr u Tuzli čuo kasnije.

Suđenje Novaku Đukiću nastavlja se 8. aprila 2008. godine, saslušanjem nova četiri svjedoka Optužbe.




18.03.2008.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu


OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI

 Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be

Page Construction: 18.03.2008. - Last modified: 27.11.2011.